Simultanka u Zagrebu

Krajem godine u Zagrebu je održana simultanka u šahu u sklopu ideje Šahovske zaklade Kasparov. Ona potiče uvođenje šaha u nastavni program i promiče ga kao izvannastavnu aktivnost. Igrao ju je svjetski poznati Gari Kasparov protiv svojih 16 izazivača. Među njima su bili Miroslav Ćiro Blažević, šahist Renato Vince, predsjednik Paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić i šestero djece, finalista Šahovskog turnira za mlade. Ne treba ni naglašavati da je Kasparov pobijedio svakoga od njih.

Osnove šaha

Šah se igra na šahovskoj ploči sa 64 polja koja su naizmjenice svijetla i tamna. Na šahovnici se nalaze 32 figure, po 16 za svakog igrača, a razlikuju se po boji – crni i bijeli. Svaka figura se može po ploči kretati po određenim zakonitostima. Igrači koristeći svoje misaone sposobnosti, uz korištenje strategije i taktike, naizmjenično vuku poteze s ciljem matiranja suparničkog kralja. Mat je pozicija u kojoj se kralj ne može obraniti od napada.

Nastanak šaha seže daleko u povijest, pa se smatra da postoji od 6. stoljeća iako su korijeni šaha nastali puno prije, i to vjerojatno u Indiji. Preuzela ga je Perzija, a potom i arapski svijet. Naziv duguje perzijskoj riječi šah, što je naziv za kralja. Iako ima ratnička obilježja, smatra se da mu je osnova religijska i da odnosi figura predstavljaju elemente prirode, što potvrđuju i materijalni tragovi u hramovima Kine, Indije i Egipta.

Prednosti šaha

Svjetska šahovska organizacija naziva se FIDE i djeluje pri Međunarodnom olimpijskom odboru. Nažalost, šah se ne ubraja u olimpijske sportove, što ne znači da to neće jednoga dana i postati. Šah je doista plemenita disciplina koja daje mogućnost ravnopravnog sudjelovanja muškaraca i žena, osoba sa zdravstvenim problemima, osoba s invaliditetom, djece i odraslih. Kao što smo spomenuli u primjeru s Garijem Kasparovom, u simultanci može igrati jedan igrač s više protivnika. Tako šah ne diskriminira, a uz to potiče na razmišljanje i igru po pravilima, te na društvenu integraciju.